Christina je rođena kao Marco, sa 20 godina je promijenila spol, a kada se zaredila, kao časnu sestru prihvatila ju je Starokatolička crkva.
RIM – Cristini je 40 godina, pišu talijanske novine, i cijeli svoj dan posvećuje Bogu, kroz molitve koje počinje prije zore, i kroz socijalni rad. Odjevena je kao katolička redovnica, ali pripada Starokatoličkoj crkvi, jer je nije htjela Katolička crkva, u kojoj je odrasla. Dapače, odgajale su je časne sestre franjevke i njihov je život uzela kao model kojega se drži stalno, pristavši na čednost, siromaštvo i poslušnost. “Ne pada mi teško čednost, ali mi pada teško usamljenost“, rekla je prije dva dana, za molitvenog bdijenja posvećenoga “žrtvama homofobije i transfobije”.
Osjećala se kao curica
Svakodnevni život
Odjevena je kao katolička redovnica, a vrijeme provodi u molitvama i radu
Cristina je sama, izvan samostana, izvan Katoličke crkve, jer se rodila kao Marco, i tek je sa 20 godina promijenila spol. To vrijedi za državu, vrijedilo je i za vojsku, ali ne vrijedi za Katoličku crkvu, koja nije prihvatila njezin unutrašnji konflikt. “Još od najranijeg djetinjstva osjećala sam se curicom. Najteži moment među redovnicama bio je kada su mi oduzele moju Barbie. Imala sam 13 godina kada sam o tome razgovarala s mamom, i ona je to shvatila i prihvatila”, prenose talijanska glasila Cristinine riječi. Netom je postala punoljetna zahtijevala je operaciju, koja joj je odobrena razmjerno brzo, što znači da su psiholozi našli promjenu spola sasvim shodnom.
“Moj život katolkinje postao je pakao. Prvo sam u Assisiju pohađala tečaj za zvanja, bila sam potom kod klarisa, one su me uputile na mog biskupa u Latini. On mi je, kad sam mu rekla istinu, rekao strašne riječi: ‘Rođen si kao muškarac, ne možeš se ni udati ni zarediti!’”
Prihvatila ju je Starokatolička crkva, kršćanska vjerska zajednica, nastala iz opozicije nekih njemačkih teologa na Prvome vatikanskom koncilu 1870.
Molitva u samostanu
Oni su se usprotivili definiciji o papinskoj nezabludivosti i zahtijevali da se katolištvo “vrati u svoj stari oblik”. Imaju biskupa u Utrechtu (u Hrvatskoj djeluju kao Hrvatska katolička crkva, a Katolička crkva sada s njima surađuje, odustavši od suda bl. Alojzija Stepinca da su starokatolici “trulež na našemu narodnom organizmu”, pa je stoga zahtijevao od vlasti u Jugoslaviji odnosno NDH da ih zabrane). Cristina ipak vapi: “U srcu mi je samo jedna želja: da kontempliram Boga u samostanu.
Komentari