UGLjEN-DIOKSID, koji je nastao u ogromnim količinama pre 65 miliona godina, prilikom udara asteroida na poluostrvu Jukatan u Meksiku, zakiselio je okeansku vodu, po istom principu po kome se danas proizvodi soda-voda.
Ovo mišljenje zastupa profesor dr Pavle Premović iz Niša, čiji je rad pod naslovom „Globalno zakiseljavanje okeana tokom geološkog prelaza krede i tercijara“, na uvodnim stranama objavio ugledni međunarodni časopis za astrobiologiju, koji se štampa u Kembridžu.
Posle udara asteroida, sa lica naše planete nestalo je oko 70 odsto živih organizama, među kojima i dinosaurusi. Objašnjenje ovog masovnog izumiranja živog sveta izložio je 1981. američki fizičar-nobelovac Luis Alvarez.
Asteroidni udar izazvao je i nestanak fotosintetičkih mikroorganizama – fitoplanktona u okeanima koji su, između ostalog, najznačajniji „proizvođači“ atmosferskog kiseonika i primarni izvor u ciklusu ishrane okeanskog živog sveta.
U naučnim krugovima smatra se da su za navedeni nestanak fitoplanktona bili najodgovorniji skoro potpuno pomračenje i pad temperature, uzrokovano česticama ogromnih količina materijala izbačenih u atmosferu, a nastalih prilikom udara jukatanskog asteroida. Ove čestice su, jednostavno rečeno, prekrile nebo
i sprečile sunčevu svetlost i toplotu da prodre na površinu Zemlje.
Međutim, dr Premović, šef Katedre za geohemiju, kosmohemiju i astrohemiju Prirodno-matematičkog fakulteta u Nišu i profesor po pozivu Univerziteta „Pjer i Marija Kiri“ u Parizu, kaže da je upravo zakiseljavanje bilo krajnje pogubno za fitoplanktone. U svom radu obradio je eksperimentalne podatke sa preko trideset okeanskih nalazišta od Severnog do Južnog pola.
- Globalna zakiseljavanja okeana, praćena biološkim izumiranjem, odigrala su se nekoliko puta u toku poslednjih tri stotine miliona godina geološke istorije Zemlje i to na prelazima geoloških razdoblja – kaže profesor Premović. – Bila su uzrokovana velikim količinama ugljen-dioksida izbačenog u atmosferu nastalog i prilikom ogromnih vulkanskih erupcija. U sličnoj situaciji mogu da se nađu okeani do 2100. godine, ako se ništa ne učini sa smanjenjem emisije ugljen-dioksida, proizvedenog ljudskim aktivnostima.
Zanimljivo je da je laboratorija Katedre za geohemiju, kosmohemiju i astrohemiju pre nekoliko godina i teorijski, vrlo pouzdano i utemeljeno, utvrdila scenario trajanja i toka planetarne katastrofe, koju je izazvao udar velikog asteroida u vrh poluostrva Jukatan, i izazvao planetarnu kataklizmu.
- Na osnovu rezultata našeg istraživanja onoga šta se desilo na Zemlji posle pomenute kataklizme, može se napraviti veoma veran „scenario“ šta bi nas snašlo u slučaju nuklearnog rata – ističe dr Premović. – Doduše, on bi bio „naivan“ u odnosu na ono što može da učini asteroid. Istovremeno, na osnovu našeg otkrića, možemo da predočimo šta može da se desi sa Zemljom u dužem vremenskom periodu ako je sistemski zagađujemo, polako ali sigurno, što će neminovno dovesti do ekološke katastrofe.
„BOMBARDOVANjE“
- Znamo i da je Zemlja svakodnevno bombardovana sasvim malim asteroidima, srećom, bez ozbiljnih posledica – kaže dr Premović. – Ne daj bože da se to desi, ali jedan veći, ako ne i sasvim veliki asteroid, prečnika jednog kilometra, mogao bi da zbriše Njujork i celu Istočnu obalu Amerike. A da ne govorimo o onim velikim, koji, svakako, opet mogu pasti na Zemlju. Ipak, sada je situacija nešto bolja jer postoji način da se naša planeta odbrani.
Komentari