Kockičicin iBlob

Sinoć ste na RTL-u mogli vodjeti nešto o Panchu Villi, a evo vam nešto o drugom generalu seljačke vojske iz tog vremena

Vođa meksičkog seljačkog pokreta za agrarnu reformu u meksičkoj revoluciji. Emiliano Zapata rođen je 8. kolovoza 1879. godine u mjestu San Miguel Anenecuilco (danas: Anenecuilco de los Zapata), savezna država Morelos, u braku Gabriela i Cleofas (rođ. Salazar) Zapata. Njegova obitelj nije bila odveć bogata, ali uspjevala je zadržati financijsku neovisnost jer je posjedovala i obrađivala dovoljno zemlje koja im je to omogućavala.

Možda i stoga diktator Díaz uživao je potporu u obitelji Zapata. Samog Emilijana pratio je glas kicoša. Međutim, bio je ugledan u selu te je već s punih 30 godina bio na čelu s eoskog obrambenog povjerenstva koje je zastupalo interese sela. S obzirom da su vlasti radile u korist velikih zemljoposjednika, a na štetu seoskog stanovništva, Zapata se ubrzo našao u političkim i revolucionarnim vodama.

Vlasti su često znale seljacima i nasilno oduzimati zemlju, a ne tako rijetko spaljivana su i cijela sela. Na koncu to je dovelo do toga seljaci uzmu oružje u ruke i pobune se. Godine 1910. oružani sukob se razbuktava, a Zapata zauzima jednu od ključnih uloga postajući generalom ustaničke vojske koja je sebe nazivala Oslobodilačkom vojskom juga. Uz oružanu borbu Zapata prihvaća i ideje meksičkog anarihiste Ricardo Flores Magóna. Njegov je utjecaj napose vidljiv u zapatističkom Planu Ayala, ali je još uočljiviji u sloganu Zemlja i sloboda, što je bio naslov najpozatijeg Magónovog djela. Prve doticaje s anarhističkim idejama Zapata ostvaruje preko mjesnog školskog učitelja Otilio Montano Sáncheza (kasnije generala u Zapatinoj vojsci) koji ga upozanje s djelima Petera Kropotkina i Floresa Magóna.

Diktatora Díaza svrgava vođa pobune Francisco Madero. Dolaskom Madere na vlast dolazi i do manjih zemljišnih reformi. Međutim, zbog neprovođenja svih željenih reformi Zapata biva razočaran. Pokušava Maderu uvjeriti u važnost Plana Ayala, ali bez uspjeha. Kada je Madero imenovao guvernerom jednog čovjeka koji je podupirao zemljoposjednika (a koji su opet bili Díazovi simpatizeri) Zapata se konačno uvjerio kako Madero nema namjeru provoditi zemljišnu reformu. Stoga ponovno okuplja seljake i formira ustaničke postrojbe.

Madero se uplašio novoga ustanika te zahtijeva od Zapate da razoruža i raznovači svoje borce. No, Zapata odbija to učiniti govoreći da ako narod ne može ostvariti svoja prava sada kada je naoružan kako nema šanse da će svoja prava ostvariti kada se razoruža i postane bespomoćan. Kako mu nije bilo druge Madera šalje svoje postrojbe da unište Zapatu i njegovu vojsku, ali svaki takav pokušaj propada. Na koncu Madera je zbačen s vlasti, na čelo države dolazi Victoriano Huerta, bivši zemljoposjednički general. Dolaskom na vlast on amnestira Díaza i pokušava suzbiti otpor onih koji žele zemljišne reforme. To rezultira još većim brojem seljaka u redovima pobunjenika te nastajanje nove pobunjeničke vojske na sjeveru Meksika koju predvodi Pancho Villa.

Protiv Huerete diže se i vojska pod vodstvom Venustiano Carranze, a kojoj se priklanjaju Villa i Zapata. Tri udružene vojske ubrzo svrgavaju Huertu s vlasti, a vlast u svoje ruke uzima Carranza koji saziva skupštinu na kojoj se trebalo odlučiti kakvog će oblika biti buduća vlada. Međutim, Zapata odbija doći na skupštinsko zasjedanje sve dok se ne usvoji Plan Ayala. Ubrzo političke trzavice opet prerastaju u oružane sukobe. Ustaničkim snagama nanijeti su ozbiljni gubici, pogotovo snagama Pacha Ville, ali Zapata se i dalje hrabro drži. Stoga vladajući ucijenjuju Zapatinu glavu očekujući kako će ga netko od njegovih pristaša izdati. Kada se vidjelo da takvo što neće dati rezultata pokušano je i s pojedinačnim zadobivanjem povjerenja u Zapatinoj vojsci. Ali i to propada.

Konačno, 9. travnja 1919. godine pukovnik Jesús Guajardo poziva Zapatu na sastanak prijateljski se ponašajući prema njemu te glumeći kako želi prebjeći na stranu ustanika. Dan kasnije (10. travnja) sa Zapatom dogovar sastanak na hacijendi San Juan mjestu Chinameca, gdje biva ubijen. Nakon Zapatina ubojstva Oslobodilačka vojska juga polako se raspada, a neki njegovi bivši generali prelaze čak u redove Carranzine vojske.

Unatoč, u konačnici, neuspješnoj Zapatinom ustaničkoj borbi njegov je utjecaj u Meksiku vidljiv i danas. Posebice u južnom Meksiku gdje je 1994. godine utemeljen revolucionarni pokret koji, u Zapatinu čast, sebe naziva u Zapatistička vojska nacionalnog oslobođenja (Ejército Zapatista de Liberación Nacional). Također s u poznati i kao Zapatisti. Sam Zapata često je nazivan El Tigre (tigar) ili El Tigrillo (tigrić, mali tigar). Njegov je život je bio inspiracija za bezbrojne legende, balade i filmove. Gradovi, ulice i stambene zgrade u Meksiku danas se zovu Zapatinim imenom, a njegov lik nalazi se i na novčanici od 10 meksičkih pesosa.