Kockičicin iBlob

Na početku prvog svjetskog rata motorna avijacija još je bila u povojima. Dakako, avione tada još nisu smatrali borbenim sredstvom: upotrebljavali su ih samo za promatranje i izviđanje. Nezgrapni dvokrilci i trokrilci nisu bili naoružani, jer još nitko nije došao na ideju da upotrijebi avion za borbu protiv drugog aviona, za obaranje balona ili za bacanje bombi na ciljeve koje nije mogla doseći artiljerija. Zbog toga je u prvo vrijeme u zraku vladao mir. Kad su se visoko iznad bojnog polja susreli piloti dvije zaraćene strane, jedan bi drugom mannuli rukom u znak pozdrava i zatim bi svaki proslijedio na svoj zadatak.

Ni danas nije poznato koji je od tih letača prvi izgubio živce i, gledajući ratne strahote na zemlji, ponio sa sobom pušku i prilikom susreta s naprijateljskim avionom počeo pucati po njemu. No kad su zračne borbe počele — sve je krenulo brzinom lavine!

Najprije su avione naoružali puškama montiranim uz sjedište izviđača, zatim je uz sjedište pilotova pratioca montiran pokretni mitraljez, a od 1915. avioni su se naoružavali nepokretnim mitraljezima koji su gađali »kroz« elisu, sinhronizirano s njenim okretajima. Tako je počela proizvodnja lovačkih aviona jednosjeda, u prvom redu namijenjenih zračnim borbama. Na nebu iznad evropskih ratišta zaredali su dvoboji smionih zrakoplovaca u kojima su, uz nešto sreće, pobjeđivali oni koji su brže i preciznije nišanili, izvodeći prave akrobacije da bi došli u povoljan-položaj za gađanje i da bi istovremeno izbjegli neprijateljskim rafalima.

Ti zračni dvoboji imali su i svoje junake, takozvane »asove«. Da bi bio proglašen zračnim asom, kod Francuza je pilot morao oboriti pet neprijateljskih aviona, a kod Nijemaca deset. Pilot s najviše zračnih pobjeda postojao je »as asova«. Kod Francuza taj je častan naziv nosio poznati Guvnemer, a kod Nijemaca von Richthofen, poznatiji kao »Crveni baron«.

Baron Manfred von Richthofen počeo je vojničku karijeru kao oficir u jednom konjičkom puku. Tako je i svoje sudjelovanje u ratu počeo u konjici. Bio je najprije fia istočnoj, – a zatim na zapadnoj fronti, ali služba u konjici nije mu se činila zanimljivom. Odlučio je da se prijavi u avijaciju pa je 1915. stupio u zrakoplovnu školu koju je završio s odličnim uspjehom.

Ubrzo je postigao svoju prvu zračnu pobjedu — koja mu, međutim, nije bila priznata. Iznenadio je jedan francuski izviđački avion koji je nadlijetao njemačke linije i otvorio na njega vatru. Pogodio ga je, ali avion je pao na francusku stranu pa tako nije bilo dokaza o Richthofenovu uspjehu.

Prvu oznaku za oboreni protivnički avion ucrtao je na svoj trokrilac tek tri mjeseca kasnije. Napao je jednog francuskog »spada«. Ispalivši treći rafal iz svoja dva mitraljeza, vidio je kako se protivnikov avion okrenuo »na leđa«. Richthofen je u prvi čas pomislio da njegov protivnik simulira, kako bi izbjegao daljnje napade – ali Francuz se ubrzo razbio o zemlju. Von Richthofen uzeo je za uspomenu mitraljez s oborenog aviona — a do kraja studenoga 1916. sakupio je šesnaest takvih trofeja. Najvredniji je bio mitraljez dotadašnjeg britanskog »asa asova«, majora Hawkera, kojeg je bio oborio u ogorčenoj borbi s tri neprijateljska aviona.

Ostvarivši šesnaest zračnih pobjeda, Richthofen je postavljen za zapovjednika eskadrile. Istog dana kad je svoju eskadrilu poveo u zračno krštenje, Richthofen je oborio dva aviona. To ga umalo nije stajalo glave: protivnički rafal teško je oštetio krilo njegova aviona i Richthofen se jedva spustio.

Tada je baron Richtfohen odlučio da svoj avion oboji žarkocrvenom bojom. Učinio je to iz želje da se izdvoji od drugih, ali i zato da bi ga njegovi suborci lakše uočavali. I tako je sa svojim crvenim avionom nastavio sijati smrt među neprijateljskim zrakoplovima. Do kraja veljače 1917. zabilježio je trideset i pet zračnih pobjeda.

O famoznom crvenom avionu koji se iznenada pojavljivao iz oblaka i sijao smrt, počelo se sve više govoriti i s druge strane ratnih linija. Pronosile su se glasine da za upravljačem tog aviona sjedi neka neustrašiva žena, a neki su govorili da je to duh. Britanska zračna komanda raspisala je nagradu za pilota koji obori crveni avion.

Piloti Richthofenove eskadrile zatražili su da i oni oboje svoje avione crveno — kako bi njihov zapovjednik bio što manje izložen opasnosti. Jer, britanski i francuski lovci sve su češće jurišali na »Crvenog barona«, kako su nazvali Richthofena, saznavši za njegovo plemićko porijeklo. I tako su svi lovci Richthofenove eskadrile obojili aparate crvenom bojom. Međutim, ubrzo poslije toga »Crveni baron« bio je oboren: kad je u jednoj zračnoj borbi tražio pogodni ugao iz kojeg će ispaliti rafal na protivnika, engleski je pilot bio brži i izrešetao mu rezervoar s gorivom. Da izbjegne požar, Richthofen je ugasio motor, jedva se spustio na neku ledinu…

Drugom prilikom, kad je poveo svoju eskadrilu u »slobodan lov«, Richthofen se vratio u bazu okrvavljene glave. Okrznuo ga je mitraljeski metak. Obliven krvlju, Richthofen je bez svijesti padao gotovo dvije tisuće metara. Osvijestio se u posljednji čas prije nego što se avion razbio o zemlju, pa je ispravio aparat i jedva se spustio na neki brežuljak.

Dakako, Britancima je dozlogrdila upornost »Crvenog barona«, koji je i dalje nizao pobjede. Odlučili su da neprestanim napadima izmore njegovu eskadrilu. Nad aerodromom na kojem su se nalazili crveno obojeni avioni Richthofenove eskadrile, po cijeli su dan letjeli britanski avioni, otvarajući vatru s male visine. Zbog toga su Nijemci organizirali jaku protuzracnu obranu.

»Crveni baron« letio je i dalje. Kad je proslavio pedesetu zračnu pobjedu, primio ga je sam njemački car i zadržao ga na ručku. Prolazili su mjeseci, Richthofen je i dalje nizao pobjede, ali se poslije svake zračne borbe osjećao sve umorniji. Često je bio potišten. Znao je da će i njemu jednom doći kraj.

I došao je! Bilo je to onog dana u proljeće 1918. kad je Richthofen napao jedan usamljeni britanski avion. Poslije nekoliko minuta borbe, Englezu je doletio u pomoć jedan Kanađanin, kapetan Roy Brown. Približivši se »Crvenom baronu«, izrešetao je stražnji dio trupa njegova aviona.

Vrativši se u krugu da izvede novi napad, Brown je vidio kako je Richthofen poskočio u sjedištu i svalio se na pod. »Crveni baron« bio je mrtav! Umro je u zraku, dok se njegov avion rušio prema jednoj poljani blizu Amiensa.
Saveznički avijatičari sahranili su Richthofena uz sve vojničke počasti.

g2sl, forum.hr