Kockičicin iBlob

Malo je bilo pravih zračnih asova u prvom svjetskom ratu. Avioni su se tek počeli koristiti u ratne svrhe i nitko nije imao iskustava u tome, niti je bilo priručnika iz kojih su se mogle naučiti osnove zračne borbe. Piloti su se učili metodom pokušaja i pogrešaka i malo je bilo onih koji su preživjeli dovoljno dugo da bi stakli veće iskustvo, a kamo li da bi ga prenijeli drugima.

U prvoj polovici rata dvojica Nijemaca su se istakli nizom pobjeda protiv savezničkih aviona i prvi stekli naslov zračnog asa (Kanone). To su bili Oswald Bölcke i Max Immelmann. Bölcke je već s napunjenih 25 godina imao zabilježene 34 pobjede, a zajedno s Immelmannom bio je prvi pilot odlikovan najvišim pruskim vojnim odličjem – ordenom Pour le Mérite (zašto prusko odličje ima francusko ime? Nemam pojma.), a nakon što je u ljeto 1915. od utapanja spasio francuskog dječaka bio je odlikovan i francuskim ordenom Legije časti. Osim toga istakao se i uspješnim testiranjem Fokkerovog E-1 Eindekkera (jednokrilca). Posebnost E-1 je bila u tome što je konstruktor Anton Fokker prvi razvio revolucionaran sustan paljbe mitraljeza Spandau kroz propeler, koristeći mehanizam za sinhronizaciju vatre s radom propelera.

Nakon pogibije Maxa Immelmanna u lipnju 1916., Bölcke je po nalogu cara Wilhelma II dobio privremenu zabranu letenja, da bi se izbjegao mogući gubitak dvojice nacionalnih junaka u kratkom razdoblju. Osim toga, vojni vrh ga je želio iskoristiti i kao mentora za buduće letače. Bölcke je tada sastavio i objavio skup pravila zračne borbe (nazvan “Dicta Bölcke”) koji je postao Biblija budućim naraštajima njemačkih pilota, a čiji elementi se koriste i u suvremenoj pilotskoj obuci.
Osim toga, Bölcke je svojim utjecajem pomogao u reorganizaciji njemačkih zračnih snaga (Luftstreitkräfte). Uvidio je nedostatke dotadašnje primjene lovačkih zrakoplova, koji su bili raspršeni u parove ili trojke i korišteni isključivo kao pratnja avionima za izviđanje i podršku kopnenim snagama (bilo bi pretenciozno nazvati ih bombarderima), i bio kreator ideje da se osnuju tzv lovačke grupe (Jagdstaffeln, skraćeno JASTA) od 6-12 lovačkih aviona koji će djelovati zajedno. Svoj dopust tijekom ljeta 1916. iskoristio je za obilazak istočne fronte, gdje je pronalazio perspektivne pilote i regrutirao ih u svoje lovačke grupe. Jedan od njih bio je i Manfred von Richthofen, mladi pilot s ruske fronte i budući čuveni Crveni baron.

Tijekom šestotjedne Bölckeove odsutnosti saveznici su stekli premoć u zraku iznad bojišta na Somme-i, pa je u kolovozu na zapadnu frontu hitno poslano prvih nekoliko lovačkih grupa. Među njima je bila i Bölckeova Jasta 2, u kojoj su se osim Richthofena nalazili i budući asovi Erwin Böhme, Werner Voss, Hans Reimann i Fritz Rumey. Prvih mjesec dana koriste za dodatni trening, a u rujnu dobivaju 12 ganz novih aviona Albatros D.II. sa Mercedesovim motorom od 160 KS i s dva sinhronizirana Spandau mitraljeza. I što bi se reklo – zabava može početi.

“We were all at the butts trying our machine guns. On the previous day we had received our new aeroplanes and the next morning Boelcke was to fly with us. We were all beginners. None of us had had a success so far. Consequently everything that Boelcke told us was to us gospel truth(…) The next morning, the seventeenth of September, was a gloriously fine day. It was therefore only to be expected that the English would be very active. Before we started Boelcke repeated to us his instructions and for the first time we flew as a squadron commanded by the great man whom we followed blindly.
We had just arrived at the Front when we recognized a hostile flying squadron that was proceeding in the direction of Cambrai. Boelcke was of course the first to see it, for he saw a great deal more than ordinary mortals. Soon we understood the position and everyone of us strove to follow Boelcke closely. It was clear to all of us that we should pass our first examination under the eyes of our beloved leader.”
Manfred von Richthofen, “Der Rote Kampfflieger”

Gomla nadobudnih mladaca željela se iskazati pred svojim učiteljem i uzorom i već u prvoj akciji obaraju 8 protivničkih aviona bez ikakvih gubitaka. Britanski i francuski avioni nisu se mogli mjeriti s novim Albatrosima i slijedećih nekoliko mjeseci Oswaldova Jasta 2 sije metež među savezničkim eskadrilama. Richthofen, Böhme i ostali grade reputaciju svojim prvim pobjedama a Bölckeov skor se u međuvremenu popeo na tada rekordnih 40 uništenih protivničkih aviona.

Dana 28.10.1916. Jasta 2 je krenula presresti 24. kanadsku eskadrilu Britanskih kraljevskih zračnih snaga (tadašnji Royal Flying Corps). Različite verzije onoga što je uslijedilo u tom sukobu (koji je poslije dobio pridjev legendarnog) nalikuju sižeu izvjesnog Kurosawinog filma. Ono što se zasigurno zna je to da su von Richthofen i kanadski pilot Alfred E. Mckay tijekom dogfighta presjekli put Bölckeovom zrakoplovu (iako je verzija Crvenog barona nešto drugačija). U pokušaju da ih izbjegne, Oswald je naglo skrenuo udesno gdje je paralelno s njime letio Erwin Böhme i – pop – goes the weasel.

Zapravo se i nije radilo o pravom sudaru – Bölcke je krilom lagano zakačio donji dio Böhmeovog aviona. Ali posljedice za avion od drva i platna, koji se izgledom nije bitno razlikovao od letjelica u kojima su braća Wright skakutali po brdima Sjeverne Karoline, bile su kobne. Čitava tkanina desnog krila se isparala i stari as je spiralnom putanjom krenuo prema zemlji. Prema nekim verzijama se uspio prinudno spustiti ali je ispao iz zrakoplova i poginuo, a po drugima se njegov Albartos raspao pri udaru u tlo. Bilo kako bilo, toga oblačnog dana Jasta 2 ostala je bez svog zapovjednika a Luftstreitkräfte bez svog najvećeg živućeg asa.
Navodno je nekoliko dana poslije je iz engleskog aviona koji je nadletao matični aerodrom Jaste 2 izbačen vijenac s vrpcom i posvetom „To the Memory of Captain Boelcke, our Brave and Chivalrous Opponent.“