Kockičicin iBlob

Stav o krscanskom ili jevrejskom sihirbazu

1. Ebu Hanife, Allah mu se smilovao, je rekao: “Bit ce ubijen na osnovu opcih dokaza (iz hadisa), i zato sto je sihr zlo koje je rezultiralo ubistvom muslimana, a ubistvo muslimana zahtijeva ubistvo zimmije (sticenikom iz druge vjere u muslimanskoj zemlji).”[6]

2. Malik, Allah mu se smilovao, rekao je: “Ne treba ubiti sihirbaza sljedbenika knjige (kitabiju) osim ako je on svojim sihrom ubio nekoga. Ako takav sihr nanese stetu muslimanu, koja nije u skladu sa ugovorom koji je zimmija potpisao sa islamskom drzavom, on time sam krsi ugovor te postaje dozvoljeno njegovo ubistvo. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije ubio Lubejda Ibnul-Ea’sama zato sto se on nikada nikome nije svetio zbog sebe licno, i zato sto se bojao ako ga ubije da se time ne prosiri smutnja medu muslimanima, i njegovim saveznicima iz redova ensarija.[7]

3. Safija, Allah mu se smilovao, rekao je: “Nije dozvoljeno ubiti sihirbaza iz redova krscana ili jevreja, osim ako je on nekoga ubio svojim sihrom. U tom slucaju ga je dozvoljeno ubiti.”[8]

4. Ibnu Kudame, Allah mu se smilovao, rekao je: “Sto se tice sihirbaza pripadnika ehli-kitabija, on se ne ubija osim ako je on sam ubio svojim sihrom. Uglavnom se ubija iz odmazde, kao sto je utvrdeno da je Lubejd ibnul-Ea’sam opsihrio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. On ga nije ubio. Sirk je tezi od sihra, a kafir se radi sirka ne ubija. Postojeci dokazi govore da musliman sihirbaz bavljenjem sihrom postaje kafirom. Tako je neispravna analogija da se pripadnici drugih vjera trebaju ubijati zbog sihra, jer kada ozenjen krscanin pocini zinaluk, zbog toga nece biti ubijen, dok musliman biva kamenovan.”[9] Allah najbolje zna.

Da li je dozvoljeno uklanjanje sihra sihrom?

1. Es-Sa’bi je rekao: “Ne smeta ako se radi o starim arapskim vradzbinama, dok Hasan El-Basri prezire takav nacin uklanjanja sihra.”[10] Rekao sam: “Lijecenje vradzbinama je nacin lijecenja onoga za koga se smatra da je opsihren ili ga je napao dzin.”

2. Ibnu Kudame, Allah mu se smilovao, rekao je: “Sto se tice onoga koji otklanja sihr sa bolesnog, ako se lijecenje odvija putem ucenja Kur’ana, dova ili govora koji nema u sebi stete, onda ne smeta, a ako je putem necega sto u sebi ima naznake sihra, to je Ahmed ibnu Hanbel zabranio.”[11]

3. El-Hafiz Ibnu-Hadzer, Allah mu se smilovao, rekao je: “Rijeci Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Lijecenje vradzbinama spada u sejtanski posao” upucuju na to da ko ima za namjeru dobro, bit ce dobro, a ko ima za namjeru zlo, bit ce zlo. Postoje dvije vrste lijecenja.[12]

Dosao sam do zakljucka da postoje dvije vrste lijecenja.

Prva: dozvoljeno lijecenje, a to je uklanjanje sihra putem Kur’ana, dovama i propisanim zikrom.

Druga: zabranjeno lijecenje, a to je uklanjanje sihra sihrom, trazenjem pomoci od sejtana, potpomaganje istim, nastojeci im se pribliziti i zadovoljiti ih. Postoji mogucnost da je na ovu vrstu sihra mislio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada je rekao: “Lijecenje vradzbinama sejtanski je posao.” Kako moze biti dozvoljena ova vrsta lijecenja, kad ju je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio i to ne samo ovim hadisom nego i drugim kao sto je onaj u kome se spominje odlazak vracarima i gatarima. Rekao je da je onaj ko im povjeruje porekao ono s cim je dosao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.

4. Ibnul-Kajjim, Allah mu se smilovao, rekao je: “Lijecenje carolijama je uklanjanje sihra sa opsihranog. Postoje dvije vrste lijecenja:

Prva: Uklanjanje sihra sihrom, sto je sejtanski posao. Na to se odnose i rijeci Hasana El-Basrija. U tom nacinu se i onaj koji lijeci i onaj kojeg lijece priblizavaju sejtanu onim sto on voli i tako skidaju sihr sa opsihrenog.

Druga: Lijecenje odredenim ajetima ili surama (rukja), dozvoljenim dovama i trazenjem utocista kod Allaha, dzelle sanuhu. To je dozvoljeno lijecenje.”

Da li je dozvoljeno ucenje sihra?

1. Hafiz Ibnu Hadzer, Allah mu se smilovao, kaze u ovim Allahovim rijecima: “Mi samo iskusavamo, a ti ne budi nevjernik.” je znak da je ucenje sihra kufr.”[13]

2. Ibnu Kudame, Allah mu se smilovao, rekao je: “Ucenje sihra i poducavanje sihru je kufr i mi ne poznajemo ikakva razmimoilazenja kod uleme po tom pitanju. Nasi su istomisljenici i Hanbelije koji kazu: “Smatra se nevjernikom sihirbaz koji poducava sihru ili ga cini, svejedno da li to smatra zabranjenim ili dozvoljenim.”[14]

3. Ebu Abdullah Er-Razi rekao je: “U ucenju sihra nema nista ruznog niti pokudenog. Ucenjaci su su slozni u tome. Razlog je cinjenica da je nauka sama po sebi nesto casno. Allah, dzelle sanuhu, kaze: “Reci: Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju?” Ako ne bismo izucavali sihr, kako cemo ga znati razlikovati od mu’dzize? Duznost nam je nauciti sta cini mu’dzizu nadnaravnom. Ono sto upotpunjuje vadzib smatra se takoder vadzibom. Ovo upucuje na to da je postizanje znanja o sihru vadzib, a ono sto je vadzib, ne moze nikako biti haramom niti pokudenim.[15]

4. Hafiz Ibnu Kesir, Allah mu se smilovao, rekao je: “Rijeci Er-Razija su diskutabilne sa nekoliko aspekata. Jedan od njih je: Njegove rijeci “proucavanje sihra nije pokudeno (ruzno)”. Ako misli da to nije ruzno sa aspekta razuma, onda mu se suprostavljaju Mu’tezile koje ga zabranjuju, a ako smatra sa aspekta seriata onda mu je odgovor ovaj plemeniti ajet:

“I povode se za onim sto su sejtani o vladavini Sulejmanovoj kazivali…”, u kome se jasno nazire pokudenost ucenja sihra. Takoder se odgovor nalazi i u sahih-hadisu: “Ko ode gataru ili vracu, porekao je ono sto je objavljeno Muhammedu.”[16]

U “Sunenu” se kaze: “Ko zaveze cvor i puhne u njega, napravio je sihr.”

Sto se tice njegovih rijeci: “Ucenjaci su slozni da nije zabranjeno uciti sihr”, postavljamo pitanje kako se moze reci pored ajeta i hadisa koje smo naveli, da nije zabranjen? Da bi se moglo kazati da je ulema saglasna u vezi sihra, treba dokazati da su se sa ovakvim stavom slozili najeminentniji islamski ucenjaci, ili barem vecina njih. Gdje su njihove izjave o tome?

Sto se tice njegova svrstavanja sihra u sadrzaj kur’anskog ajeta: “Reci: Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju…?” (Ez-Zumer:9), moze se kazati da ovaj ajet upucuje na pohvalu ucenjaka u seriatskim znanostima.

Zatim njegovo insistiranje da je ucenje sihra stroga obaveza kako bismo ga mogli prepoznati i od njega razlikovati mu’dzizu. Takvo misljenje je slabo, ili, jasnije receno, neispravno, jer je najvelicanstvenija mu’dziza naseg Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, plemeniti Kur’an kojem je laz strana i koji je od Mudrog i Hvaljenog. Spoznaja njegove nadnaravne prirode se ne zasniva na poznavanju sihra. Zatim, poznato je da su ashabi i tabi’ini, te islamski ucenjaci razlikovali mu’dzizu od onoga sto to nije i nisu ucili niti poducavali sihru. Allah najbolje zna.[17]

5. Ebu Hajjan u djelu “El-Bahrul-Muhit” rekao je: “Stav o ucenju sihra moze se ovako posmatrati: Ako se ucenjem sihra velica nesto ili neko mimo Allaha kao sto su zvijezde i sejtani, imajuci na umu ono sto je rekao Uzviseni Allah, bez sumnje je to kufr. Nije dozvoljeno uciti ga niti raditi po njemu, jer je cilj njegova ucenja prolijevanje krvi i rastavljanje supruznika i prijatelja. Ako nista od gore spomenutog nije cilj, ali ipak postoji mogucnost da bude, i u tom slucaju nije dozvoljeno ucenje sihra niti rad po njemu. Sve sto se zasniva na zabludama, obmanama i vracanju, nije dozvoljeno uciti jer je to krivi put. Ako, pak, sihirbaz ima za cilj zabavu i igru, i da svijetu pokaze svoju okretnost i brzinu, u tom slucaju je ucenje sihra samo pokudeno.”[18]

Mislim da ovaj odgovor je dobar i hvale vrijedan i trebalo bi se na njega oslanjati.

——————————————————————————–

Razlika izmedu sihra, kerameta i mu’dzize

El-Ma’zeri je rekao: “Razlika izmedu sihra, kerameta i mu’dzize je u tome sto se sihr zasniva na pripomaganju sihirbaza nekim rijecima ili djelom u postizanju onoga sto zeli. Keramet to ne zahtijeva nego nastaje Allahovim davanjem, a zaslugom dobrog vjernika. Mu’dziza se razlikuje od kerameta u jednoj stvari, a to je izazov. Mu’dziza je poslata kao izazov nekome da dode sa slicnom njoj (kao sto su nevjernici trazili od Bozijih poslanika dogadanje cuda) dok keramet to nema za cilj.[1]

Hafiz Ibnu Hadzer je rekao: “Imamul-Haremejni prenosi usaglaseno misljenje da se sihr moze naci samo kod grijesnika, dok to nije slucaj sa kerametom. “

Hafiz je takoder rekao: “Neophodno je da se uzme u obzir faktor vjere onoga kod koga se primijeti nadnaravna pojava. Ako je predan seriatu i cuva se zabranjenih stvari, onda je nadnaravna pojava koja se desi kod njega keramet. U protivnom je to sihr, jer on nastaje kao rezultat djelovanja njemu slicnih, kao sto je sejtanska pomoc itd.”[2]

Upozorenje:

Desi se da covjek nije sihirbaz niti ista zna o sihru. Nije privrzen ni seriatu ili je, cak, pocinilac teskih grijeha. Ali se i pored toga kod njega mogu zabiljeziti nadnaravne pojave. Ponekada takva osoba pripada novotarima ili obozavaocima kabura. Najvjerovatnije se radi o sejtanovoj pomoci takvoj vrsti ljudi koja ima za cilj pridobijanje sljedbenika novom pravcu. Svijet ga slijepo slijedi i napusta Sunnet. Ovo je cesta pojava, narocito ako se radi o osnivacu i vodi nekog sufijskog (derviskog) novotarskog tarikata.