- Dakle, ti misliš da je ovaj konflikt na jugu samo vrsta ekonomskog manevra? – upitam ga odbijajući se povući. – Samo, kako je došlo do toga? Izraelska je vlada potkresala Hamasove dionice?
- Ne. Ali gledaj, situacija u kojoj Hamas ispaljuje granate na južne gradove i odbija prestati klasična je situacija u kojoj gube i Palestinci i Izraelci. Zašto su odbili prekinuti akciju? Zbog korporativnih obveznica?
- Ne – odgovara Uzi koji je toliko zadubljen u svoju teoriju da uopće ne primjećuje sarkazam.
- Ne radi se o korporativnim obveznicama, nego o cijeni nafte. Iran, čija je ekonomija također u banani, sada je u govnima jer su i cijene nafte pale. Ahmadinedžadova opozicija time se koristi kao razlogom da traži glavu vođe koji ratuje bolje nego što se snalazi s ekonomijom, pa mu je potrebna promjena teme. Nešto što će izgurati katastrofične ekonomske vijesti s naslovnica i možda potaknuti rast cijena nafte za nekoliko dolara. Zato on pritišće Hamas da nastavi s napadima, jer zna da se Izrael neće moći obuzdati.
- Ali čak i ako se Izrael nije mogao obuzdati, mogao je reagirati malo umjerenije – kažem ja.
Pojačavanje napada
- Dobro – kaže Uzi.
- No problem je to što Izrael čekaju izbori u veljači, a ono što je ljudima ovdje najvažnije je, pogađaš, ekonomija. A kada dođemo do ekonomije, priličan je konsenzus da će Netanyahu išutirati Livni. Tip je možda poremećen, no o jednoj stvari nitko ne dvoji: on je bio najbolji ministar financija u posljednjih 20 godina. I tako dolaze Kadima i Barak i kažu ‘Idemo ih napasti malo jače nego što je potrebno. Malo ćemo pojačati ovaj sukob, od operacije na mali rat, i promijeniti javnu agendu’. I zamisli, djeluje. Bar na ljude poput tebe.
- Oduvijek sam znao da si cinik – odgovaram Uziju – ali da si neomarksist paranoidnih tendencija, čak je i za mene novost.
- Nisam marksist – usprotivi se Uzi. – Uostalom, uza sav respekt koji imam za starog Karla, nikad nisam vjerovao ljudima koji izmišljaju ekonomske teorije i umiru siromašni. Dakle, ako već moraš, zovi me neobuffetistom. I nisam paranoičan. Upravo suprotno.
Razmisli malo. Malo je pobjednika u ovom sukobu, jako malo. A ja sam jedan od njih. Pogledaj ovamo – gurne mi svoj BlackBerry – Dionice nafte skočile su za sedam dolara. Ja sam pobjednik. Možda bi i ti mogao u ovome zaraditi koju pinkicu ako počneš pisati komentare u novinama. Tko zna, sad kad se raspuknuo biotehnološki balon, možda će se cmizdrave kolumne o stanju u Gazi pokazati kao nova, velika stvar.
Napisao ‘Gaza Blues’, po njegovim pričama snimljeno 40 filmova
Književnik i filmski redatelj Etgar Keret (1967) jedan je od najpopularnijih suvremenih izraelskih pisaca. Njegove nagrađivane knjige, od kojih je na hrvatskom jeziku objavljena zbirka kratkih priča “8% ni od čega” (Profil), prevedene su na dvadesetak jezika, a prema njegovim pričama snimljeno je više od 40 filmova, među kojima je i “Pizzeria Kamikaze” Gorana Dukića. Uz književnu karijeru, Keret je ostvario zapaženu međunarodnu karijeru; za film “Meduze” Keret je 2007. osvojio Cameru D’Or na festivalu u Cannesu. Film “Skin Deep”, pak, osvojio je nagrade na više međunarodnih filmskih festivala. Prije nekoliko godina, zajedno s palestinskim piscem Samirom El-Youssefom, napisao je knjigu “Gaza Blues”. U intervju za Jutarnji list, kad je bio gost Festivala europske kratke priče, govoreći o toj knjizi rekao je: “Nisam očekivao da će mnogo ljudi čitati tu knjigu, stoga sam bio vrlo iznenađen njenim uspjehom. Posebno sam ponosan zbog toga što je izabrana za jednu od deset najboljih knjiga godine u libanonskom tisku. Ne vjerujem da će ona mnogo toga promijeniti, ali nadam se da će barem neki Židovi u Izraelu preko nje pokušati shvatiti tegobe i strahove Palestinaca te da će neki Palestinci pokušati uvidjeti da Izrael, unatoč patnjama koje smo im nanijeli, nije nekakav sotona nego da ga čine i ljudi koji su isti kao i Palestinci… Mislim da ljudi nisu svjesni kako odluke koje se donose u ime izraelskog naroda nisu rezultat kolektivnog slaganja te da i u Izraelu postoji snažna opozicija.” Keret koji predaje na Odsjeku za TV i film Sveučilišta u Tel Avivu, povremeno objavljuje političke komentare u novinama kao što su LA Times, Guardian, New York Times… Ovaj tekst je paralelno objavljen i na židovskom portalu za kulturu www.nextbook.org.
Komentari